Koja je dimenzija ~ove~anstva na
zemlji
Nije
ni slu~ajno {to autor ove knjige, koji je ro|en i odrastao u Topaani,
najstarijem romskom naselju na Balkanu, postavlja krucijalno pitanje ljudskog
roda. Ko smo, odakle smo, za{to smo ba{ takvi? Koja je dimenzija ~ove~anstva na
zemlji i da li je ovaj `ivot samo blag odsjaj kosmi~kog `ivota?
Na
ovo pitanje, mnogi neuki Romi vam mogu dati odgovor, samo pod jednim uslovom,
ako vas prihvate kao sastavni deo njihove civilizacije o kojoj se veoma malo
zna. A malo se zna iz tri razloga:
prvog -
jer Romi svoju poznaju ~uvaju kao najve}u tajnu o kojoj se ne govori;
drugog -
naj~e{}e govor ve}inskog naroda Romima je nepristupa~an da preko njega iska`u u
razumljivom obliku su{tinu svoje
spoznaje `ivota i postojanja; i
tre}eg -
kad bi i uspeli da iska`u svo svoje znanje ko bi ga ~uo, razmislijo o njemu i
prihvatijo.
Ba{
zbog toga, ova poetska iluminacija puna jezgrovitog gnosisa izra`enog u
autenti~nom stilu karakteristi~nih poetskih slika i metafora, koja se ~ita u
jednom dahu, }e Rome i sve ostale potsetiti na njihovu su{tinu postojanja, a
sve ljudsko postojanje propitati i za ostale narode, mogu li se naterati da
razmisle, da li na Zemlji samo Romi `ive u egzilu ili je to sudbina celog
ljudskog roda.
Jelica Mari}
Topaana!... Topaana!... Delo stvaranja poetike večnosti i surove realnosti sadašnjosti, povezano sa istorijom
Zemlje, i u okviru te celine, Topaana je svedočanstvo za istoriju naroda kroz koju su prošle civilizacije na Zemlji. Zato stihozbirka Topaana je poetika 21 veka,
odnosno trećeg milenijuma, jer u sebi ona apsolvira mnoga pitanja o čovekovom rodu, i njegovoj civilizaciji, koji sami za sebe su mnoštvo no istovremeno su izazovi sa kojima oni treba da se upoznaju kao
civilizacija koja se ponavlja sve do svog usavršavanja ili uništavanja.
Zato, kroz nju, kroz Topaanu, otkriveni su mnogi putevi koje treba čovečanstvo da premosti ako želi u Zemlji da se izjednači, u prostoru i vremenu svog
novog stvaranja, što je poenta zbog koje je autor napisao ovu enigmu, koju
celishodno čovečanstvo treba kroz duh Topaane
da prođe. Ova stihozbirka istovremeno je tuga čovečanstva, ali i izlaz za napuštanje divljaštva civilizacije u 21 veku koja antropološki i ekološki se uništava.
Zato Topaana je širok prostor te istoriske lepeze ekološkog i socijološkog tranzitiranja, ali je i identifikacija koja ima svoj
egzodus, koji treba da prođe ljudski rod zajedno sa Romima
u integraciji. Integracija koja je i Damaklov mač ljudskog roda koji pati od svojih stereotipa, koje treba da napusti u ovom
milenijumu ako želi da se samooslobodi od svog mračnog sveta koji je ostatak njegove prošlosti koja
obremenjava njegovu sadašnjost, i sada koja postaje prepreka za njegovu budućnost. Zato se kaže da je Topaana izvor kulturnog nasleđa civilizacije čoveka koja je stvorena u njegovoj pra domovini,
u večnosti, a posle Adamove tragedije on emigrira i živi na prostoru Zemlje što je izraz pat-rešenja njegovog životnog ciklusa, koji ne završava samo na Zemlji, već se imaginarno preračunava njegov život u večnosti, da bi preko sistema
generaciskog razvijanja produžijo njegov život preko njegovih potomaka. Ovaj poetski rukopis, vodi nas kroz našu savremenost pitanja i potreba kao širokih puteva
velikih promena u istinitoj suštini čovekovog života i organizacije življenja bez predrasuda i ograničenja!
Poetski jezik Topaane je prepun detalja datih u lirskom tonalitetu misli i
poruke koja izražava antropološku dimenziju mnoštva spoznaja, stanja i poruka, efektuiranih kroz poetsku egzaktnost,
evolutivnost i povezanost problema, proekcija, poruka, što je odraz pesnikove poetike koja ima živu umetničku dinamiku.
Ona u sebi, i sa sobom ispunjava kriterijume etno-socijalnih segmenata,
etnologija i paleontologija koja je povezana sa savremenim trendom čovečanstva i u toj definiciji je zapažena jezička kodifikacija, koja ima detalje ekosistema i indikacije
ekipiranosti, strukturalnosti, što je tesno povezano sa
praosnovom u kojoj se nalazi prabiće. I zato, ona etnološki dimenzionira ekosistem ljudskog roda i genetski argumetuje njegovo
istorisko paralelno koračanje u kome se determiše jezik koji je efektivan, konektivan i stavljen u službu identiteta čoveka koji traži svoj civilitet u okvirima
Zemlje...
To je jezik uma slobodnog čoveka, čoveka koji slobodno misli o svome životu, koji je
stavljen u poziciju da se ponovo opredeli za svoju sadašnjost koja ima budućnost, u kojoj će on postati ravnopravan sa
svim civilizacijama koje žive...
Ova poetika je moderna jer ima svoju budućnost u 21 veku i milenijumima! Njen jezik je jezik slobode i jezik sticanja
ravnopravnosti čoveka u celom prostoru.
Topaana je moderna suptilnost poetike Topaane!...
Topaana kao jezik moderne je njen literaturni, lirsko muzički fon, kao i estetsko socijalni filozofski korpus koji daje jaku poruku o
našoj savremenosti, da upozna svet jednog nepoznatog
misaonog sloja, naroda, literature i civilizacije koja je do nas, sa nama u
vremenu i prostoru. Topaana sa svojom jednostavnošću poruka i problema, jednostavno nas ujedinjava kao ljudsku civilizaciju na
planeti Zemlji.
Topaana... Ona je odraz savremenosti koja je zahvatila čovečanstvo sa davanjem mogućnosti za otvaranje pravih pitanja o istini ljudskog roda što je poprimilo druge dimenzije.
Demir
Sulejman
I Topaana tali ientifikacija e slobodno manušeskjiri
Topaana!... Topaana...Tani kjeribe poetika e areteskjiri
taj e akale bilačhe čhačipnaskoro
sar realnost e akanutnipaskoro, phanlo e Phuvjakjere istorijaja, i kji odoja
merka sar celina, i Topaana tali poetika e 21 vekoskjiri, odnosno trito
milenijumeskjiri, soskje an peste oj kjhedingja but pučiba e manušikane sojeskje,taj leskjere civilizacijakje,
kola korkori peskje tale but ali
istovakti tale rodibe/izazov/ kolencar ola trebena te pendžakjerenpes sar civilizacija koja povtorinelape sa dži ko pro šukar
ovipe ili uništibe.
Adalekje, adral latar, kotar kji Topaana, sikavdile but droma kola o manušibe valjani te nakhavellen, ako mangjela kji
Phuv te oven jek, ko thanalipe taj ko
pro nevo ojba, soj tali i poenta kolakje so o avtori hramongja akaja enigma,
koja celishodno o manušipe valjani nis ko
ruhi e Topaanakje te nakjel. Akava lil, istovakti talo kjerkjipe e manušipnaskoro, ali hem ikljojbe, odnosno te
mukjelpe o delinipe /divjaštvo/ e
civilizacijakoro ko 21 veko, kova, antropološki taj ekološki uništinelape.
Adaleskje i Topaana tali buvlo thanalipe adale istorisko
butifareskoro ekološko taj sociološko tranzicitiribnaskoro, ali tano i
identifikacija/ pendžaribe/ kova isile plo
egzodus /phiribe/, kova valjani te nakjhel o manušikano džinsi
beraber e Romencar kji integracija. Integracija koja tali sar Damalkoskoro kllči e manušikane
sojeskje, kova, cidela kotar ko ple steretotipija, kola valjani te kosellen
pestar ko akava mileniumi, ako mangjela korkori pes te oslobodinel kotar ko pro
kalo sumnal, kova so ačhilo leskje leskjere
poanglipnastar, koja tovarinela leskoro akanutnipe, i akana kova ovela leskje
prečka leskjere tajsutnipaskje. Adaleskje
vakjerelape, kaj i Topaana tali hanik, kulturno babalko, e manušeskjere civilizacijakoro, koja tali kjerdi kji
leskjiri hen purani dadeskjiri phuv. Kova...Pala e Ademeskjiri tragedija, ov
emigririnela taj živinela kji Phuv,
sojtalo kjeribe sar pat-rešenie leskjere
dživdipnaskjere cikluseskje, kova na bitinela
sade kji Phuv, nego taj imaginarno esapinelapes leskoro dživdipe ko areti, da bi nis kotar ko generacisko sistemi
bajrojbe, produžinelape, leskoro dživdipe kotar ko leskjere potomcija. Akava
poetsko hramojbe, ingalela amen nis ko amaro akanutno pučibe taj valjanipe sar buvle droma e bare degštribnaskjere /promenengjere/ kji čačutni suština e manušeskjere životoste
taj organizacija o dživdipe bizo predrasude
hem ograničibe!
I poetsko čhib e
Topaanakjiri tali, pherdi bute kotorencar sar lirsko tonaliteti/gjiljavkjeribe/
gndja taj habejra, kola, izrazinena i antropološko dimenzija o but
pendžariba, soj tali i situacija taj sar habejra,
efektuirime nis ko hramosardo poetsko kanoni, evulucija taj phandlipe o
problemija ko jek, sar proekcija, haberi, soj talo irandipe e hramosardeskjiri
poetika koja isila umetničko
dinamika.
Oj, an peste,taj peja pherela o kriterijumija baši o etno-socijalna segmentija, etnologija taj
paleontologija koja tali phanli ko jek e akanutne trendeja /valjanipaja/ e manušipnaskoro, i kji adaja definicija tali zapazime
e čhibjakjiri kodifikacija, koja isila detalja e dživdipnaskjere sistemestar, taj, indikacije sar
ekipiranost, strukturalnost, soj tano tang phanlo jek ka jek e hen purane
temeleja koleste arakjhelape o hen purano dživdipe sar manušipe.
I odoleskje, oj etnološko dimenzionirinela dživdipe sar sistemi e manušeskjere semteskje, taj genetski argumentirinela leskoro
istorisko paralelno phiribe angle,
koleste determinirinelape i čhib, koja
tali efektivno taj čhivdi kji služba e manušikane
identiteskje, kova, rodela pro civiliteti kje Phuvjakoro thanalipe...
Odoja tani čhib
gogjakjiri e slobodno manušeskjiri,
manuš kova slobodno gndinela pe dživipaskje, kova talo čhivdo kji pozicija palem te opredelinelpes baši plo akanutnipe kova isile tajsutnipe, an koleste
ov ka ovel jek /ramnopravno/ sâ e civilizacijencar kola živinena...
Akaja poetika tani moderno, soskje isila pro tajsutnipe
ko 21 veko hem ko milenijumija! Olakjiri čhib
tani čhib e slobodakjiri /liberte*fredim/, taj čhib te kjerelpe, reselpe jekipe /ramnopravnost/
e manušeskoro ko sâ thanalipe.
I Topaana tali moderno suptilnost e Topaanakjere
poetikakoro!...
I Topaana sar čhib e
modernakoro, tani, lakoro literturno lirsko muzičko hango, sar estetsko socijalno filozofsko korpusi, kova
dela, zoralo haberi ko amaro akanutnipe, te pendžarkjerel jek bi pendžarutno gndibnaskoro kotor, e narodoskoro, literatura taj
civilizacija koja tali trujal amende, amencar ko vakti taj thanalipe.
I Topaana
pre isipaja sar haberi taj problemija, vakjerela, kjerela amen jek sar manušikani civilizacija kji planeta Phuv.
I
Topaana... Oj tani isipe e akanutnipaskoro, kova astarda o manušipe dendor šajipe/možnostija/
te phravenpes o čače pučiba e čačipaskje,
e manušeskjere džinseskje,
so primingja vavera dimenzije.
Demir Sulejman
Нема коментара:
Постави коментар